Tijekom tog perioda sudjelovali su u jezično povijesnoj radionici s tematikom stradanja djece u Holokaustu. Na radionici su obrađivali materijale vezane uz svjedočanstva djece koja su preživjela Holokaust.

U četvrtak i petak učenici su na satu povijesti sudjelovali u predavanju vezanom za Holokaust, koje im je održala učiteljica povijesti Magdalena Želimorski.

Učenici osmih razreda, drugu godinu zaredom sudjeluju u međunarodnom projektu Šafran, u kojem sadnjom lukovica žutih šafrana odaju počast djeci koja su stradala tijekom Holokausta

Dan sjećanja na Holokaust obilježava se 27. siječnja. Naime 27. siječnja 1945. godine Crvena armija oslobodila je preživjele logoraše iz koncentracijskog logora Auschwitz koji se nalazi u Poljskoj. Izvorno, riječ holokaust označava žrtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela životinja. Danas je međutim u cijelom svijetu ta riječ uobičajeno ime za genocid nad Židovima te u širem značenju i sustavno istrebljivanje drugih grupa (prvenstveno Roma) za vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj.

Plan pod nazivom „konačno rješenje židovskog pitanja“ je na tajnoj konferenciji u Berlin-Wannseeu 20. siječnja 1942., (Konferencija u Wanseeu) izložio SS-Obergruppenführer Reinhard Heyndrich, šef Sigurnosne policije i Sigurnosne službe.

            Određeno je da svi nesposobni za rad trebaju biti odmah ubijeni, a drugi odvedeni na prisilni rad pod minimalnim životnim uvjetima sve, dok ne umru od iscrpljenosti. Kao oblik masovnih likvidacija naređeno je ubijanje plinom i strijeljanje.

Logori smrti osnivani su ponajviše na području okupirane Poljske: Auschwitz (Oswiencim), Birkenau (Brzezinka), Treblinka, Mauthausen, Majdanek, Sobibor, Izbica i drugi. Kada je sovjetska vojska tijekom 1944., zaposjela Poljsku, likvidacije su nastavljene u logorima na njemačkom tlu: Dachau, Bergen-Belsen i Buchenwald. 

Dio deportiranih, najčešće žene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah ubijen, dok je dio privremeno ostavljen na životu kao robovska radna snaga; dio bi umro od iscprljenosti, a ostali su kasnije također ubijeni. U prvo su vrijeme žrtve, ukoliko ih nisu strijeljali, ubijane pomoću ispušnih plinova kamiona u vožnji. Kasnije je masovno ubijanje usavršeno. Pomoću plina ciklon B krvnici iz SS-a organizirali su "racionalno" masovno ubijanje u željezničkim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s tuševima.

.

                                                                    Učiteljica Magdalena Želimorski