preskoči na sadržaj

Osnovna škola Side Košutić Radoboj

Login
 

 

Božić dolazi ...

 

 

Dabrica u školi

35. smotra UZ Republike Hrvatske

VRTULJCI BROJ 3

ZAGORSKI PURAN

 

 

VALENTINOVO

DSI 2023

PODRŠKA VATRENIMA

 

 

VUKOVAR – GRAD HEROJA

DAN ŠKOLE

DJEČJI DAN

Europe Code Week

 

Vrtuljci

GPP i Kurikulum

 

UČENIČKA ZADRUGA

DAN OBITELJI

 

Emotikoni

DAN ŠKOLE

Dan škole

UDŽBENICI

 

Odabrani  udžbenici za školsku godinu 2019./2020.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2020./2021.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2021./2022.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2022./2023.

ZALOGAJČEK

Upute

Zalogajcek2_osobnaiskaznica

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
KVIZOVI

Korisno

 

MIR I DOBRO

 

 

Upitnik
Odvajate li otpad (staklo, baterije, papir, ...) pravilno?








NAŠE ŠKOLE

Brojač posjeta
Ispis statistike od 23. 9. 2010.

Ukupno: 1142675
Ovaj mjesec: 3328
Ovaj tjedan: 474
Radovi učenika
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Literarni radovi osmaša
Autor: Ivanka Švaljek, 11. 6. 2010.

Gledao sam zvijezde, ...


Gledao sam zvijezde

      Prije nekoliko dana usnuo sam vrlo čudan san. Sve je izgledalo stvarno. Nešto tako lijepo još nikada nisam vidio, pa čak ni u snovima.
      Sve je počelo tako što sam se posvađao s roditeljima. Naravno, sav razljućen nepravdom, otišao sam u krevet. Nadao sam se da će sutrašnji dan biti nešto bolji. Napokon sam zaspao. Probudio sam se ležeći na nekoj predivnoj livadi. Sve je izgledalo kao u filmovima iz Hollywooda. Oko mene bio je mrak, lagani povjetarac ljuljao je visoku travu, cvrčci su pjevali predivnu pjesmu. I tako, ležeći u travi, promatrao sam zvjezdano nebo. Za oko mi je zapela jedna zvijezda koja je bila najsjajnija, najljepšeg oblika, nekako se isticala od drugih. Predivno ju je bilo gledati, ali krenuo sam dalje. Hodao sam kroz livadu. Sve zvijezde su ostajale iza mene samo ta jedna, ona posebna, stalno je bila iznad mene. Imao sam osjećaj kao da me slijedi. Stigao sam do guste šume. Strah mi je prošao kroz kosti. Unatoč svemu krenuo sam naprijed. Ušao sam u nju bojeći se da me ne rastrga kakva divlja životinja. No, ona je bila tu! Kroz guste krošnje dopirala je njena blistava svjetlost i pokazivala mi je put. Prošao sam šumu i stigao do pašnjaka.
      Odjednom sam bio poliven hladnom vodom. Otvorio sam oči i ugledao svoju majku. Rekla je da se nisam dao probuditi, a moramo krenuti na put. Izašli smo iz kuće. Vani je još bila noć, ali vidio sam svjetlost. Činila mi se nekako poznato. Podigao sam pogled i ugledao zvijezdu koju sam usnio. Možda to ipak nije bio samo običan san.

                                                                

                                                                                          Borna Hodak Kamenečki, 8.a

 

 

Gledala sam zvjezdice

      Jedne vedre ljetne večeri pokušavala sam zaspati, ali nikako da utonem u san. Ustala sam i pogledala kroz prozor te ugledala bezbroj sićušnih zvjezdica koje su se šetkarale po nebeskom svodu.
      Odjednom sam se sjetila priče koju mi je pričala baka o tome kako svatko ima svoju zvjezdicu koja sjaji za njega. Tražila sam je među mnoštvom tih svjetlucavih dijamanata, ali nikako da je pronađem. Mjesec je također obasjavao nebeski svod i šetao među mnoštvom svjetlećih zvjezdica i bio je poput kralja među malim kraljicama. Promatrala sam ih i razmišljala: „Da sam bar ja jedna od njih i da mogu s visine promatrati svijet...“ Razmišljajući i promatrajući, odjednom mi se učinilo kao da je jedna zvijezda pala. U taj čas sjetih se riječi bake: „Kad vidiš da pada zvijezda, znači da je tad netko umro.“ Znala je reći da kad zvijezda padne, trebamo zamisliti želju i ona će se ostvariti. Nikako da od silnih želja odaberem onu koju najviše želim. U taj čas sjetila sam se svoje prijateljice Maje koja je bila sa mnom u bolnici i svih trenutaka koje smo provele zajedno. Poželjela sam da ona, kao i sva ostala djeca, brzo ozdravi i da se vrati svojoj kući i obitelji. Mnogo smo puta Maja i ja kroz bolnički prozor promatrale zvjezdice i imale mnogo zajedničkih želja. Još ni danas ne znam je li se prijateljici Maji koja od zamišljenih želja ostvarila, ali moja želja za što bržim ozdravljenjem se ostvarila.
    Za vrijeme proljetnih praznika često sam s prijateljicama bila do kasnih večernjih sati u obližnjem parku i zajedno smo promatrale zvjezdice sanjajući o željama koje su ponekad bile i neostvarive, ali uvijek smo se nadale. Tražile smo pogledom svoju zvijezdu, no do sad ju još nismo pronašle, ali smo sigurne da ćemo je uskoro pronaći.

 
                                                                                                     Romana Herak, 8.a

 

                                               Listam stranice svojega djetinjstva

         U mislima se vraćam u nedaleku prošlost. Dok se prisjećam svojeg djetinjstva, a ono seže u vrijeme od kad pamtim, lice ozari sreća.
        Prisjećam se svojih rođendana koje sam provela u igri i druženju s prijateljima. Sjećanja me vode u moje prve školske dane, učenje prvih slova i upoznavanje novih prijatelja. Dok listam stranice svoje prošlosti, u njima vidim lice svoje majke. Onaj je uvijek tu u mojim uspjesima i neuspjesima. Bojim se da vrijeme prebrzo leti i da ću prerano odrasti. Sada sam već osmi razred i sljedeće ću godine krenuti u srednju školu. Ovo razdoblje u kojemu se nalazim na meni ostavlja dubok trag. Najljepši dio života provela sam u ovih osam godina školovanja.
        Željela bih da sva djeca svijeta budu sretna, da imaju svoju obitelj i dom. Moje je djetinjstvo sretno i uživam u njemu. Sada sam već dovoljno zrela i shvaćam koliko je djetinjstvo doista važno u životu.

                                                                                            Karolina Svedružić, 8.a

 

 

                                                 Listam stranice svojega djetinjstva

      S uzbuđenjem se vraćam na svoj prvi dan u predškoli. Bilo je to jako davno. Tada sam imao 6 godina.
      Već prvi dan dogodilo mi se nešto jako čudno. Kada sam s mamom ušao u razred, pala mi je pernica i počeo sam plakati. Bilo mi je jako neugodno. Nakon tog dana više mi se nije dogodila takva stvar. U predškoli smo se zabavljali i bilo je lijepo. Kada smo završili s predškolom, bilo mi je jako žao što se moram oprostiti od prijatelja. Krenuvši u prvi razred, bio sam jako sretan. Imali smo tjelesni. Na graničaru, kada sam bacio loptu, krivo sam stao i učiteljica Milena Hršak je odmah pozvala mamu, a ja sam otišao doktoru. Rekao je da moram u bolnicu. Tada sam propustio dva mjeseca škole. U trećem razredu, na početku godine, odrezao sam prst. Te godine propustio sam jako mnogo. Tako je završilo moje školovanje u Jazvinama, gdje sam sve razrede prošao s odličnim uspjehom. Prvi problemi javili su se u petom razredu. Krenule su loše ocjene, novi predmeti, ali i novi prijatelji. Peti, šesti i sedmi razred prošao sam s vrlo dobrim uspjehom. Sada idem u osmi razred i nadam se da ću proći s odličnim uspjehom, a ako ne, onda barem s jačom četvorkom.
      Ovaj sastavak dobro mi je došao da se sjetim svog djetinjstva. Bez škole ne bih imao toliko prijatelja i iskustva. Sa svojim uspjehom jako sam zadovoljan i još bih sto puta krenuo ispočetka.

                                                                                                       Denis Švaljek, 8.a

 

 

                                                           Što je osmaš?

 

UČENICA: Mala škola... To je za mene bila šala...

                 Igra i druženje svakog dana.

                 Ali tada došao je kraj

                 i morali smo poći u drugi „raj“.

                U drugu školu smo krenuli

                i nove pobjede i poraze redali.

                Mučimo se svakog dana,

                igra nam je sada druga strana.

                Knjige su nam glavna tema

                i zbog njih imamo velikih problema.

                Učenje je prava strava

                i od njega nas boli glava.

                Knjige ne diramo previše,

                Facebook nas zanima više.

                Zbog njega jedinice redamo

                i da nas zbog toga gnjave, nikom ne damo.

                Mi smo sada osmaši

                i to nas jako plaši.

               Još malo i mi ćemo se rastati,

               svaki će svojim putem krenuti.

               Neće nam biti lako,

               suzu će pustiti svatko.

               Iako više nećemo biti skupa,

               mi ćemo još uvijek biti najbolji prijatelji iz klupa.  

 

                                                                                  Božica Medvedec, 8.a

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju