Osnovna škola Side Košutić Radoboj

23. travanj obilježava se kao Svjetski dan knjige i autorskih prava. Proglasio ga je UNESCO 15. studenog 1995. godine.

         U obilježavanju dana knjige je velika simbolika jer su tada 1616. godine umrli književnici Miguel de Cervantes i William Shakespeare. Inače, obilježavanje Dana knjige povezano je i s katalonskim običajem darivanja knjiga i ruža na dan sv. Jurja (23. travanj). Cilj obilježavanja ovog dana je uključiti autore, izdavače, učitelje, knjižničare, čitače... u osvještavanje važnosti knjiga i čitanja.

          U našoj školi Dan knjige obilježen je nastavom u knjižnici za 3.a razred prilikom koje su učenici naučili koji su dijelovi knjige i koje osobe su važne za njen nastanak.

          U predmetnoj nastavi provedena je anketa o kulturi čitanja učenika 7. i 8. razreda. Anketu je osmislila i provela knjižničarka. Sudjelovalo je 78 učenika. Anketa je obuhvatila podatke o ispitaniku, općenite podatke o čitanju, podatke o čitanju i slobodnom vremenu, te pitanja vezana uz školsku knjižnicu. Osnovni cilj ankete bio je utvrditi koliko čitaju učenici, kako doživljavaju čitanje, što vole čitati i kako doživljavaju svoju školsku knjižnicu.

          Anketa je uglavnom pokazala očekivane rezultate.

          Podjednaki broj učenika voli čitati i čitaju jer moraju. 47,5 % učenika nada se da će im čitanje biti zabavno i doživljavaju ga većinom kao mogućnost da nauče nešto novo, ali i kao obvezu.

          Knjige za čitanje učenici najčešće biraju po naslovu, temi i opsegu, a najrjeđe po kritici i preporuci. Najinteresantnije su im pustolovne knjige, one koje govore o junacima njihove dobi i ljubavne.

          69 % ispitanika do knjiga dolazi posudbom iz knjižnice, a ostali najčešći načini su kupnja i dobivanje na poklon. Preko 50 % učenika kod kuće ima samo od 5 do 30 knjiga.

          Načinom kako čitaju zadovoljno je 69,7 % učenika. Podjednaki broj njih želi poboljšati svoje čitanje i smatra da nema potrebu jer dobro čitaju. Najbolji način za poboljšanje čitanja je više čitanja kod kuće.

          Od super knjiga koje su učenici pročitali najčešće su navodili djela iz lektire (Maturalac, Vlak u snijegu, Divlji konj, Junaci Pavlove ulice, Bijeli klaun), a od djela lijepe književnosti najbolji su Harry Potter, Mi djeca s kolodvora Zoo i Kronike iz Narnije.

          U slobodno vrijeme 40 % učenika čita povremeno, a čak 30 % nikada. Učenici bi više čitali kad bi znali koji su im naslovi zanimljivi, kad bi njihov trud pri čitanju bio nagrađen, te kad bi im bilo jasnije kako im čitanje može koristiti u budućnosti.

          Prošlog ljeta najviše su se čitali časopisi za mlade (12 %), sms poruke (10,8 %), knjige s lektirnog popisa, te natpisi i reklame (9,4 %), chat poruke (7,2 %), križaljke i rebusi (6,6 %), stripovi, recepti za pripremanje hrane, prijevodi stranih filmova (5,8 %).

          Školsku knjižnicu učenici su najviše koristili radi posudbe lektire (23,3 %), zatim radi čitanja časopisa (12,2 %), čitanja knjiga (11,6 %), druženja s prijateljima (9,8 %), posudbe drugih knjiga lijepe književnosti (6,1 %), te nešto manje radi sudjelovanja u radu izvannastavnih aktivnosti (4,2 %). U knjižnici nije moglo dobiti traženu knjigu više puta 51,1 % učenika, dok se 23,2 % učenika ne sjeća. Podjednaki postotak učenika smatra da knjižnica zadovoljava njihove potrebe djelomično i u cijelosti.

          Za kraj ankete učenici su naveli koje potrebe ne zadovoljava njihova školska knjižnica. Najčešće je navedeno da nema dovoljno knjiga lektire za svakog učenika, da nema dovoljno knjiga koje su zabavne, te da nema računala za korisnike.

          Anketom se nastojalo ne samo prikupiti podatke o čitateljskim navikama i odnosu učenika prema čitanju, već i potaknuti ih da iskažu što poboljšati u radu školske knjižnice. Tako se čini da bi učenici čitali samo ono što im je zanimljivo, a čitanje često doživljavaju kao obavezu. Voljeli bi da školska knjižnica ima više knjiga za lektiru i za slobodno čitanje, te da je opremljena računalima za korisnike.